09.06.2014, 21:33
SPOMEN SVETIH APOSTOLA JASONA i SOSIPATRA, i mučenice KERKIRE device i ostalih svetih mučenika s njima
11 maj / 28 april
Apostoli Jason i Sosipatar behu od Sedamdesetorice apostola. Jason je bio rodom iz Tarsa kao i sam apostol Pavle, a Sosipatar iz Ahaje. Pošto primiše svetu veru Hristovu, oni behu učenici svetog apostola Pavla koji ih u poslanici Rimljanima naziva rođacima svojim (Rm. 16, 21). Jason beše postavljen od apostola za episkopa Tarsiskog, a Sosipatar za episkopa Ikonijskog. Oni napasahu crkve svoje dobro, i umnožiše ih. Putujući i propovedajući Evanđelje ova dva apostola stigoše na ostrvo Krf, gde uspeše da sagrade crkvu u ime svetog Stefana Prvomučenika. Služeći tu Bogu, oni privukoše veri Hristovoj mnoge neznabošce. Oklevetani pred carem toga ostrva, koji se zvaše Kerkilin, oni biše bačeni od cara u tamnicu, gde se nalažahu zatvoreni sedam razbojnika: Satornije, Jakishol, Faustijan, Januarije, Marsalije, Efrasije i Mamije. Ovu sedmoricu sveti apostoli svojim bogonadahnutim razgovorom prevedoše u svetu veru Hristovu i krstiše, i od vukova napravšpe jaganjce. Čuvši car za to, naredi da se ta sedmorica bace u kazan vrele smole, sumpora i voska- I tako oni primiše od Gospoda venac mučenički. U Hrista poverova i tamnički stražar Antonije. Njemu najpre otsekoše levu ruku, zatim obe noge. I dok on prizivaše ime Hristovo, otsekoše mu glavu, i tako bi uvršćen među svete mučenike. Svete pak apostole, Jasona i Sosipatra, po carevom naređenju izvedoše iz tamnice, i car ih predade knezu Karpijanu na mučenje. Ovaj ih čvrsto okova i ponovo posla u tamnicu.
Takvo stradanje svetih vide iz carske palate careva kći Kerkira, pa saznavši zbog čega ih muče, i sama se oglasi hrišćankom i razdade sve svoje nakite siromasima. Kada to ču njen otac, veoma se ožalosti, i staraše se na sve moguće načine da je odvrati od vere Hristove. No pošto ne uspe u tome on je zatvori u naročitu tamnicu. I od silne jarosti naredi da je napastvuje neki Crnac bludnik. A kada se Crnac približi vratima tamnice, iznenada dotrča jedan medved, zgrabi Crnca i stade ga gaziti. To oseti careva kći u tamnici, pogleda kroz prozorče, i imenom Hristovim odagna zvera i isceli Crnca od rana, i nauči ga poznanju Hrista, i načini ga hrišćaninom i dade mu ime Hristodul, i uvojniči Hristu, i Crnac veleglasno vikaše: Veliki je Bog hrišćanski! - Zbog toga bi mučen bez milosti. I pošto mučenički skonča, predstade Gospodu u horu mučenika.
Tada car naredi vojnicima da zapale tamnicu, da bi sa tamnicom izgorela kći njegova. Vojnici zapališe tamnicu, i tamnica izgori, no devica osta živa, čitava i neopaljena. Videći to čudo mnogi se narod krsti. Razjareni car tada naredi te mu kćer privezaše za drvo, pa je onda gustim dimom gušiše i strelama streljaše dok dušu svoju ne dade u ruke Božje.
Posle toga car stade goniti one koji poverovaše u Hrista, a oni pobegoše od tiranskog cara na obližnje ostrvo i skriše se. Car pođe u lađi da ih pohvata i stavi na ljute muke. No kada bi na pučini, Bog učini te potonu lađa, i tako nečestivi car pogibe kao negda Faraon. A hrišćani, izbavivši se iz nasilnikovih ruku, prinesoše Bogu blagodarne pesme. Sveti pak apostoli Jason i Sosipatar, pušteni iz tamnice, nesmetano učahu narod reči Božjoj.
Zatim nastade drugi car koji se zvaše Datijan i, saznavši za svete apostole, uhapsi ih, i naredi da se veliko gvozdeno bure napuni smolom, sumporom i voskom, stavi na vatru, i sve to silno proključa, pa u bure bace sveti apostoli. Kada to bi učinjeno, svetitelji blagodaću Hristovom ostadoše neopaljeni u buretu, a vatra zahvati i opali mnoge prisutne neznabošce.
Videvši to neobično čudo, mnogi poverovaše u Hrista. A verova i sam car, i obesivši kamen o svoj vrat on ridaše govoreći: Bože Jasonov i Sosipatrov, smiluj se na mene!
Tada sveti apostoli sabraše sve koji verovaše, naučiše ih reči istine, i poučivši cara, krstiše ga u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, i dadoše mu ime Sevastijan. No posle nekoliko dana razbole se carev sin i umre. Sveti se apostoli onda pomoliše Bogu i vaskrsoše ga iz mrtvih. I mnoga druga čudesa oni učiniše, i zajedno sa carem divne crkve sazidaše, i sve dobro i sveto urediše, i Hristovo stado umnožiše. I doživevši duboku starost oni otidoše željenome Gospodu Hristu.[4] Njihove svete mošti i danas počivaju u njihovom hramu koji bi podignut na ostrvu Kerkiri (= Krfu).
11 maj / 28 april
Apostoli Jason i Sosipatar behu od Sedamdesetorice apostola. Jason je bio rodom iz Tarsa kao i sam apostol Pavle, a Sosipatar iz Ahaje. Pošto primiše svetu veru Hristovu, oni behu učenici svetog apostola Pavla koji ih u poslanici Rimljanima naziva rođacima svojim (Rm. 16, 21). Jason beše postavljen od apostola za episkopa Tarsiskog, a Sosipatar za episkopa Ikonijskog. Oni napasahu crkve svoje dobro, i umnožiše ih. Putujući i propovedajući Evanđelje ova dva apostola stigoše na ostrvo Krf, gde uspeše da sagrade crkvu u ime svetog Stefana Prvomučenika. Služeći tu Bogu, oni privukoše veri Hristovoj mnoge neznabošce. Oklevetani pred carem toga ostrva, koji se zvaše Kerkilin, oni biše bačeni od cara u tamnicu, gde se nalažahu zatvoreni sedam razbojnika: Satornije, Jakishol, Faustijan, Januarije, Marsalije, Efrasije i Mamije. Ovu sedmoricu sveti apostoli svojim bogonadahnutim razgovorom prevedoše u svetu veru Hristovu i krstiše, i od vukova napravšpe jaganjce. Čuvši car za to, naredi da se ta sedmorica bace u kazan vrele smole, sumpora i voska- I tako oni primiše od Gospoda venac mučenički. U Hrista poverova i tamnički stražar Antonije. Njemu najpre otsekoše levu ruku, zatim obe noge. I dok on prizivaše ime Hristovo, otsekoše mu glavu, i tako bi uvršćen među svete mučenike. Svete pak apostole, Jasona i Sosipatra, po carevom naređenju izvedoše iz tamnice, i car ih predade knezu Karpijanu na mučenje. Ovaj ih čvrsto okova i ponovo posla u tamnicu.
Takvo stradanje svetih vide iz carske palate careva kći Kerkira, pa saznavši zbog čega ih muče, i sama se oglasi hrišćankom i razdade sve svoje nakite siromasima. Kada to ču njen otac, veoma se ožalosti, i staraše se na sve moguće načine da je odvrati od vere Hristove. No pošto ne uspe u tome on je zatvori u naročitu tamnicu. I od silne jarosti naredi da je napastvuje neki Crnac bludnik. A kada se Crnac približi vratima tamnice, iznenada dotrča jedan medved, zgrabi Crnca i stade ga gaziti. To oseti careva kći u tamnici, pogleda kroz prozorče, i imenom Hristovim odagna zvera i isceli Crnca od rana, i nauči ga poznanju Hrista, i načini ga hrišćaninom i dade mu ime Hristodul, i uvojniči Hristu, i Crnac veleglasno vikaše: Veliki je Bog hrišćanski! - Zbog toga bi mučen bez milosti. I pošto mučenički skonča, predstade Gospodu u horu mučenika.
Tada car naredi vojnicima da zapale tamnicu, da bi sa tamnicom izgorela kći njegova. Vojnici zapališe tamnicu, i tamnica izgori, no devica osta živa, čitava i neopaljena. Videći to čudo mnogi se narod krsti. Razjareni car tada naredi te mu kćer privezaše za drvo, pa je onda gustim dimom gušiše i strelama streljaše dok dušu svoju ne dade u ruke Božje.
Posle toga car stade goniti one koji poverovaše u Hrista, a oni pobegoše od tiranskog cara na obližnje ostrvo i skriše se. Car pođe u lađi da ih pohvata i stavi na ljute muke. No kada bi na pučini, Bog učini te potonu lađa, i tako nečestivi car pogibe kao negda Faraon. A hrišćani, izbavivši se iz nasilnikovih ruku, prinesoše Bogu blagodarne pesme. Sveti pak apostoli Jason i Sosipatar, pušteni iz tamnice, nesmetano učahu narod reči Božjoj.
Zatim nastade drugi car koji se zvaše Datijan i, saznavši za svete apostole, uhapsi ih, i naredi da se veliko gvozdeno bure napuni smolom, sumporom i voskom, stavi na vatru, i sve to silno proključa, pa u bure bace sveti apostoli. Kada to bi učinjeno, svetitelji blagodaću Hristovom ostadoše neopaljeni u buretu, a vatra zahvati i opali mnoge prisutne neznabošce.
Videvši to neobično čudo, mnogi poverovaše u Hrista. A verova i sam car, i obesivši kamen o svoj vrat on ridaše govoreći: Bože Jasonov i Sosipatrov, smiluj se na mene!
Tada sveti apostoli sabraše sve koji verovaše, naučiše ih reči istine, i poučivši cara, krstiše ga u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, i dadoše mu ime Sevastijan. No posle nekoliko dana razbole se carev sin i umre. Sveti se apostoli onda pomoliše Bogu i vaskrsoše ga iz mrtvih. I mnoga druga čudesa oni učiniše, i zajedno sa carem divne crkve sazidaše, i sve dobro i sveto urediše, i Hristovo stado umnožiše. I doživevši duboku starost oni otidoše željenome Gospodu Hristu.[4] Njihove svete mošti i danas počivaju u njihovom hramu koji bi podignut na ostrvu Kerkiri (= Krfu).