27.02.2014, 22:09
SPOMEN PREPODOBNOG OCA NAŠEG TEOFILAKTA ISPOVEDNIKA,
episkopa Nikomidijskog
21 mart / 8 mart
U VREME crkvene smutnje od ikonoboračke jeresi[1] ovaj blagočestivi čovek Teofilakt dođe iz istočnih pokrajina u Carigrad i sprijatelji se sa velikim svetilom Crkve, svetim Tarasijem, koji tada još beše svetovnjak i prvi savetnik carski. Kada umre car Lav Kopronim ikonoborac i zacari se njegov sin Konstantin sa majkom Irinom, patrijarh Pavle, prozvan milostivi, dobrovoljno se odreče patrijaršijskog prestola, i na njegovo mesto za patrijarha bi izabran sveti Tarasije, koji sazva Sedmi Vaseljenski Sabor i prokle ikonoboračku jeres. Tada blaženi Teofilakt zajedno sa svetim Mihailom Sinadskim, odrekavši se sveta, primiše monaški čin, i presveti Tarasije ih posla u manastir na obali Crnoga mora. I oni tamo, podvizavajući se u monaškim trudovima, pokazaše veliki uspeh u vrlinama, i stekoše veliku slobodu u svojim molitvama k Bogu. Jednoga leta za vreme silne žege i suše, kada su se mnogo zlopatili bez vode, oni se pomoliše Bogu, i učiniše da suv bakarni sud toči dovoljno potrebnu vodu. Jer Gospod ispunjuje volju onih koji Ga se boje, i uslišava molitve njihove. I beše ovo čudo slično onom drevnom čudu u pustinji kada Bog žednom Izrailju izvede vodu iz kamena (2 Mojs. 17, 6), i onom drugom, kada Sampson, umirući od žeći, izvede izvor žive vode iz suve kosti magareće čeljusti (SuD. 15, 19).
episkopa Nikomidijskog
21 mart / 8 mart
U VREME crkvene smutnje od ikonoboračke jeresi[1] ovaj blagočestivi čovek Teofilakt dođe iz istočnih pokrajina u Carigrad i sprijatelji se sa velikim svetilom Crkve, svetim Tarasijem, koji tada još beše svetovnjak i prvi savetnik carski. Kada umre car Lav Kopronim ikonoborac i zacari se njegov sin Konstantin sa majkom Irinom, patrijarh Pavle, prozvan milostivi, dobrovoljno se odreče patrijaršijskog prestola, i na njegovo mesto za patrijarha bi izabran sveti Tarasije, koji sazva Sedmi Vaseljenski Sabor i prokle ikonoboračku jeres. Tada blaženi Teofilakt zajedno sa svetim Mihailom Sinadskim, odrekavši se sveta, primiše monaški čin, i presveti Tarasije ih posla u manastir na obali Crnoga mora. I oni tamo, podvizavajući se u monaškim trudovima, pokazaše veliki uspeh u vrlinama, i stekoše veliku slobodu u svojim molitvama k Bogu. Jednoga leta za vreme silne žege i suše, kada su se mnogo zlopatili bez vode, oni se pomoliše Bogu, i učiniše da suv bakarni sud toči dovoljno potrebnu vodu. Jer Gospod ispunjuje volju onih koji Ga se boje, i uslišava molitve njihove. I beše ovo čudo slično onom drevnom čudu u pustinji kada Bog žednom Izrailju izvede vodu iz kamena (2 Mojs. 17, 6), i onom drugom, kada Sampson, umirući od žeći, izvede izvor žive vode iz suve kosti magareće čeljusti (SuD. 15, 19).